Cela priroda lici na jedan veliki klavir, na kome su stvorenja u stvari dirke. Koje se god dirke covek dotakne, cuje eho svoje duse.
« Haiku | Main | Haiku III »
" Je li bezmerno nebo spomen na nju koju volim? Nije, pa ipak...
Sta me to onda goni da zurim u nebesa kad god pomislim na nju? "
" Zna li neko ili ne-cemu praviti tastu razliku? Samo je duboka ceznja znak ljubavi. "
" Hoce li moja dusa, odlutav opcinjena cvetom planinske tresnje, da se vrati mom telu kada taj opadne cvet? "
" Utonuloj u misli, svici nad rekom mi lice na moju sopstvenu dusu sto ucveljena luta. "
" Svejedno mi je sto je zima; plase me samo ledna srca. "
" Ne zuri tako zamisljeno u nebo. Ako me volis, pozuricu ti natrag, makar put bio dug."
" U narcisovom cvetu nema ni seni ljudske niskosti. "
| « | Novembar 2007 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||