Misli

Cela priroda lici na jedan veliki klavir, na kome su stvorenja u stvari dirke. Koje se god dirke covek dotakne, cuje eho svoje duse.

« Haiku | Main | Haiku III »

Haiku II
2007/11/30,21:39

" Je li bezmerno nebo spomen na nju koju volim? Nije, pa ipak...

 Sta me to onda goni da zurim u nebesa kad god pomislim na nju? "

" Zna li neko ili ne-cemu praviti tastu razliku? Samo je duboka ceznja znak ljubavi. "

" Hoce li moja dusa, odlutav opcinjena cvetom planinske tresnje, da se vrati mom telu kada taj opadne cvet? "

" Utonuloj u misli, svici nad rekom mi lice na moju sopstvenu dusu sto ucveljena luta. "

" Svejedno mi je sto je zima; plase me samo ledna srca. "

" Ne zuri tako zamisljeno u nebo. Ako me volis, pozuricu ti natrag, makar put bio dug."

" U narcisovom cvetu nema ni seni ljudske niskosti. "

Komentari

Dodaj komentar





Komentar će biti proveren pre nego što se objavi.

Zapamti me

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu